Maglaj je jedna od 12 općina Zeničko-dobojskog kantona, Smješten uz rijeku Bosnu 125 km sjeverno od Sarajeva. Kroz Maglaj prolaze: magistralni put M-17, koji je preko Hrvatske veza sa srednjom Evropom, pruga Ploče-Sarajevo-Doboj-Bosanski Šamac. Na prostoru maglajske općine je do 1991. godine živjelo oko 43 000 stanovnika. Danas, nakon rata, taj se broj kreće oko 27 900. Tokom rata 1992-1995. Maglaj je pretrpio ogromna razaranja. Po evropskim standardima Maglaj je bio treća općina po razrušenosti u BiH. Međutim, i pored toga, Maglaj se obnavlja. Saniraju se porušeni stambeni objekti, obnavlja se industrija, interes za investiranje pokazuju i strani investitori, protjerani i raseljeni su se gotovo u potpunosti vratili na svoja prijeratna prebivališta. Maglaj ponovo postaje ono što je nekada bio, mjesto u kojem domaći ljudi rado žive i tu ostaju u koju rado dolaze stranci investitori, poslovni ljudi, kulturni i sportski radnici.
Privreda: prije rata okosnicu maglajske privrede je činila kompanija „Natron“ koja je bila najveći proizvođač celuloze i papira na Balkanu. Tokom rata je pretrpjela velika razaranja a nakon rata je kupljena od strane turske kompanije „Kastamonu entegre“ koja je investirala preko 60 miliona € u pokretanje proizvodnje. Nakon rata došlo je do većeg razvoja malih i srednjih preduzeća koje se bave raznim djelatnostima (proizvodnja namještaja, prerada mlijeka i mliječnih proizvoda, metalna industrija, građevinska industrija, drvo-prerađivačka industrija i sl.).
Kultura: Maglaj je jedan od najstarijih gradova u BiH. Na području općine nalazi se 69 spomenika (džamije, katoličke i pravoslavne crkve, kulturno-istorijski spomenici: Gradina, Uzeirbegov konak, Delibegov han i sl.). U maglaju postoje tri osnovne i dvije srednje škole kao i dječiji vrtić. Kulturne sadržaje uglavnom organizuju Dom kulture „Edhem Mulabdić“ i Narodna biblioteka kroz različite sadržaje: folklor, kino, muzičku školu itd. U Maglaju je aktivno 20-ak sportskih klubova.